U svijetu Alice Munro kao da je stalo vrijeme: žene i muškarci i dalje žive negdje u šezdesetima, bojažljivo i s nestrpljenjem gledajući u sedamdesete godine koje će donijeti više posla za žene, a time i neke nove uloge, osim onih majke i žene, i, naravno, seksualno oslobođenje kao dobrodošlo osvježenje usred ljetne žege.

Nesvakidašnja je to pozornica za devet priča, objavljenih u engleskom izvorniku praktički nedavne 2001. godine. Deset godina kasnije kanadska provincija, s ponekim izletom u Vancouver, stigla je i u Hrvatsku, ukoričena u zbirku “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak”, u izvrsnom prijevodu Maje i Nade Šoljan, u nakladi izdavačke kuće OceanMore. Kanadska spisateljica svjetske slave, dobitnica prestižne nagrade Man Booker International, Alice Munro, prevedena je tako prvi put na hrvatski jezik u njezinoj 79. godini.

Iako se izvana – od tih šezdesetih godina, pa čak i onih s početka novoga milenija – mnogo toga promijenilo, iznutra smo ostali, više-manje, isti.

I dalje žudimo za ljubavlju. I dalje, nerijetko, realnost braka ispadne sasvim drugačija nego smo to zamišljale kao curice. Seks je, naravno, i u 21. stoljeću platežno sredstvo kojim se izglađuju svađe i kupuje mir u kući, a nerijetko i sredstvo ucjene kojim se partnera drži na kratkoj uzici. Tu su, naravno, i djeca, koju i dalje primarno odgajaju majke, često nemoćne da postanu nešto drugo, često prisiljene da žrtvuju karijeru, prijateljstvo, pa čak i ulogu supruge da ne bi iznevjerile onaj nagon u sebi koji ih goni da svoju djecu ljube i čuvaju kao da su jedina na svijetu.

I tu je, naravno, i činjenica da smo, iako smo u međuvremenu osvojili mjesec, i dalje ponekad tradicionalni na jednak način kao u vrijeme dok smo vjerovali da je zemlja tek ravna ploča.

Zbog svega toga, “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak”, iako pisana pomalo starinski, jezikom koji donosi prašinu s neasfaltirane ceste ili kreket žaba iz blatnoga potoka, suvremena je knjiga. Iako malena, toliko je nabijena emocijama da se čini da bi mogla eksplodirati i nakon što se sklope stranice i pospremi ju se na policu. Ako je čitate navečer, prije spavanja, pa je položite na jastuk do sebe, gotovo da se čuje šapat sudbina koje žive u njoj.