U zadnjoj objavljenoj zbirci pripovjedaka Dragi život Alice Munro, pišući o ljubavi, smrti, krivnji, sramu, samoći, slučajnim susretima, sudbini, oblikuje živopisan, trajan portret opasnosti i neobičnosti običnog života. Prvi put progovara i o vlastitom “dragom životu: “Četiri posljednja teksta u ovoj knjizi nisu baš prave priče. Čine zasebni dio, autobiografski po osjećajima, premda katkad ne sasvim i po činjenicama. Vjerujem da je to prvo i posljednje – a i najbliže – što imam reći o vlastitom životu.

Ništa nije potraćeno. Ništa nije nebitno. Svaka riječ blista. Munro zna prikazati oblik i atmosferu, okus života u trideset stranica. Govori nam kako je to biti ljudsko biće. Nema tu ispraznih fraza. Na kraju svake od njezinih priča morate zastati, odmoriti se, udahnuti. Alice Munro učinila je više od svih živućih pisaca da dokaže da je kratka priča umjetnička forma, a ne samo jadni srodnik romana. G. HOLCOMBE, BRITISH COUNCIL

Nema pisca koji bi bio toliko dobar u opisivanju ljubavnih čudnovatosti, zbunjenosti i životnih frustracija ili unutrašnje okrutnosti i izdaje koji se mogu primijetiti u najsitnijim gestama i promjenama tona. Priče iz Dragog života krše brojna pravila kreativnog pisanja, ali ipak ponovo odražavaju Munroinu psihološku jasnoću, oštroumno prihvaćanje slabosti i majstorstvo u žanru kratke priče. THE WASHINGTON POST

Alice Munro pjesnikinja je one neočekivane strasti koja bukne naizgled niotkuda i mijenja život lika… Već desetljećima među našim najvažnijim piscima, Munro u svojem radu donosi ono što je u prozi najbitnije i što pruža najveći užitak, a pritom nas podsjeća kako je lako prepoznati veliku književnost: kad je doživite, znate. THE GLOBE AND MAIL (TORONTO)