U ciklusu knjiga Anastazija. Zvonki cedar ruski, Anastazija se opisuje kao predstavnica drevne civilizacije, koja se do danas održala na području sibirske tajge. Ona živi jednostavno i u suglasju s prirodom.
U jednostavnoj priči o ljekovitome cedru iz sibirske tajge, oko koje je strukturirana priča o Anastaziji i Vladimiru Megreu, nekadašnjem ruskom poduzetniku, autor knjige nosi poruku čovječanstvu o nužnosti promjene svjetonazora i stvaranju drukčijeg svijeta. Ideja nije nova, nego je samo na drukčiji način osviještena i originalnije zamišljena.
Anastazija nas želi podsjetiti da je trenutak da nešto učinimo upravo nastupio, želi nas ugrijati svojim ‘zračkom’ ljubavi i ujediniti u čistoći namjere. U nastavku priče o Anastaziji, u prvome dijelu VIII. knjige pod naslovom «Nova civilizacija», naša se Zemlja prepoznaje kao mjesto preobrazbe, s koje će, slijedeći Božanski program, sretno čovječanstvo širiti sreću u čitav Svemir. Ishodištem kozmičke preobrazbe javlja se ‘novi čovjek’ – u svjetlu ruske filozofije ‘srebrnoga vijeka’ (V. Solovjov, N. Berdjajev) – ‘bogočovjek’ – čovjek proširene svijesti, uzdignut do razine viših svjetova, u Anastazijinome poimanju – čovjek -sustvaratelj, sposoban nastaviti Božje djelo stvaranja.
Takav će se preobraženi čovjek uzdići na putu kozmičke evolucije, i prema Anastazijinome shvaćanju, podarit će život planetima u Svemiru. U tome i jest njegova viša svrha: čovjek je stvoren da bi vječno postojao i vječnost je pred onima koji stvaraju budućnost za sebe i svoj rod. Prema Vladimiru Megreu riječ je upravo o Anastazijinim čitateljima, koji, možemo reći, u dodiru sa zemljom i posredno s Bogom, stvarajući svoje prostranstvo Ljubavi, predstavljaju nositelje duhovne revolucije ‘novoga doba’.
Vrijeme preobrazbe je upravo nastupilo, jer kao što kaže Anastazija: „Zabljesnuo je On u Svemiru novom misli – koja predstavlja snažnu energiju, ali koja i sudi. U raspravama i legendama se mnogo govorilo o Božjemu sudu. On se nečujno i kradimice približio. Božji će sud zadesiti sve ljude na planetu Zemlja. Svatko će biti sam svoj sudac. Onaj tko odabire život i tvori stvaran život, bit će vječan i bit će nalik na velikoga Stvoritelja Svemira. Ili, drugim riječima, bit će dostojan svoga roda, ostvari li svoju višu prirodu u zalog budućih prosvijetljenih naraštaja. (Andreja Varoščić-Austin)
Recenzije
Još nema recenzija.