Oko pitanja zakonodavne delegacije usredotočene su brojne dubinske promjene u izgradnji i djelovanju suvremenih pravnih sustava u demokracijama, koje klasičnu pravnu teoriju odvode sve dalje od zbiljskog uvida u stanje pravnih sustava. Promjene o kojima govorimo bitno su utjecale na osiguravanje načela ustavnosti i zakonitosti, uloge zakonodavne vlasti i njezinog odnosa s izvršnom i sudbenom vlasti i samo održavanje hijerarhijske strukture pravnog poretka. Istodobno, klasična ustavna teorija ne može razborito izložiti te promjene i objasniti radi li se o (privremenim) devijacijama od ireverzibilnog smjera izgradnje konstitucionalističkog poretka ili pak o definitivnim i trajnim promjenama u sustavu stvaranja i primjene prava u demokratskim političkim zajednicama. Parafrazirajući Petera Haberlea dubinske strukturne promjene u pravnom sustavu našega doba čekaju na “svog Montesquieua” koji će razraditi novu paradigmu.

U suvremenom svijetu činjenica je da u svim demokratskim zemljama, ako iznimke postoje nama nisu poznate, težište regulatorne djelatnosti leži na različitim tijelima izvršne vlasti. Protivno onomu što misli većina građana, najveći dio propisa koji uređuju njihove živote, ne donose parlamenti ili skupštine, već tijela izvršne grane vlasti kao formalno podzakonske akte, a zbiljski kao zakone u materijalnom smislu.

Živjeti u demokratskom društvu danas ne znači živjeti sub lege, pokoravajući se zakonima. Pravo značenje antičkog zahtjeva vladavine prava postalo je danas sub decretis et regulationibus (vivere). Imamo se, dakle, pokoravati podzakonskim propisima, koje donose vlade i tijela državne uprave ili pak druga, kvazinedržavna tijela s javnim ovlastima, kao što su regulatorne agencije. Istodobno, udžbenička literatura još uvijek često navodi kako se delegirane ovlasti ne mogu dalje delegirati (potestas delegata delegari non potest), muči se s klasifikacijom nezavisnih regulatornih agencija u model trodiobe vlasti (kao što je to, usput budi spomenuto, bio slučaj i s ustavnim sudstvom), a posebno s problemom koji se nameće zbog činjenice da nije uputno pretežni i uobičajeni način regulacije društvenog života, definirati kao devijaciju od klasičnih načela. Zbog toga su nam potrebne studije poput knjige koja je pred nama.