Otkrijte tajne pomlađivanja i dobrog zdravlja
“Nov način razmišljanja o zdravlju, dugovječnosti i starenju.
Pomoći će vam da budete zdravi i vitalni u svakoj životnoj dobi.”
-DEEPAK CHOPRA
Ellen J. Langer, profesorica psihologije na Harvardu, već više od trideset godina proučava vezu između uma i tijela te kako i koliko način razmišljanja može utjecati na to da se osjećamo mlađima i budemo zdravi. Jedno od njezinih najpoznatijih istraživanja, kada je pokusnu skupinu muškaraca starije životne dobi na tjedan dana vratila u uvjete u kojima su živjeli dvadeset godina ranije, pokazalo je spektakularne rezultate: njezinim se ispitanicima poboljšao vid, sluh i pamćenje, počela im je ponovno rasti kosa, imali su bolji apetit, bili živahniji, spretniji, pokretljiviji i, općenito, osjećali su se bolje. Tajna njihova pomlađivanja i vitalnosti bila je u načinu na koji su razmišljali!
Svoje dosadašnje znanstvene spoznaje Ellen Langer objedinila je i predstavlja nam ih u ovoj intrigantnoj knjizi. Na jedan sasvim nov i uzbudljiv način bavi se našim zdravljem – vidom i sluhom, životnom dobi i starenjem, demencijom, tjelesnom težinom, karcinomom, srčanim bolestima…, ali i srećom, kao osnovnim životnim začinom.
Knjiga Vratite svoj biološki sat unatrag podučava nas što sve trebamo činiti kako bismo što dulje ostali zdravi i mladi te živjeli kvalitetno i sadržajno; dovoljne su tek suptilne promjene u našem načinu razmišljanja i izražavanja da promijenimo ukorijenjene životne navike koje nam štete. Uz psihologiju mogućnosti otvorimo svoj um i nemojmo razmišljati da je stvari nemoguće promijeniti. Sputavani ograničenjima i predrasudama vrtimo se u začaranom krugu bolesti, nemoći i problema, no kad ponovno ujedinimo svoj um i tijelo, granice nestaju i ono što može činiti naš um, može i naše tijelo!
U čemu je tajna vitalnosti i dobrog zdravlja u svakoj životnoj dobi?
Vratimo li svoj um dvadeset godina unatrag, možemo li i svoje tijelo vratiti u to vrijeme?
Val –
“Ellen J. Langer, profesorica psihologije na Harvardu, već više od trideset godina proučava vezu između uma i tijela te kako i koliko način razmišljanja može utjecati na to da se osjećamo mlađima i budemo zdravi”.
Imam pricu. Pocinje, vrelog kolovoza 2020.
U tom beskraju cekaona, na razini ispod razine zemlje, cekaju satima razne zene, u sesirima, maramama, turbanima i sa vjesto iscrtanim obravama. Snalazljive su to dame, iznimno strpljive i jake.
Cekanje na toj ispodrazini dodatno tisti i pritisce tisina lebdece neizvjesnosti. Nepoznate buducnosti. Pa tracak nade, optimizma, svjetlosti. Prosao je sat. Knjiga jedna dovrsena. Broj ljudi i dalje konkurira onima u zracnoj luci. Ili je guzva veca? Red se bas i ne pomice. Iako se vrata otvaraju i zatvaraju. Prezimena zlokobno odzvanjaju. Bojis se da ne cujes jos neko poznato. Zasto je ova trudnica ovdje? Ne pomices se. Ne odlazis po vodu. Ni na wc. Jer mozda ces biti pozvan bas u tom trenutku. Casting je to za zivot. Odjel onkologije. Pisem ovaj uvod iz vlastite sadasnjosti, jer se u tom istom labirintu cekaona, cesto cuje da imamo jednaku dijagnozu. Mozda je stvar u tome da ceznemo za utjehom, nadom, mozda se radi o pukoj potrebi da te netko saslusa, da podijeli svoju nazovimo, slicnost.
Upravo se na tu “medicinsku slicnost” kriticki osvrce dr. Langer. Svatko od nas je drugaciji i svatko od nas je vise nas. U toj mnogosti jasno je da iako imamo naoko identicne nalaze krvi, mokrace, identicne vrijednosti, ne znaci nuzno da su nam dijagnoze jednake, da cemo jednako reagirati na lijecenje, da cemo imati jednake simptome, da cemo jednako dugo zivjeti. Jasno mi je da su ljudi, koji nisu medicinske struke, skloni svodjenju stvari na zajednicki nazivnik (“ah ona ima jednaku dijagnozu kao i ti; joj da i jednaku terapiju; ajme, sve isto”, a uglavnom nitko nema pojma koje sve lijekove dobiva, evetnualno kazu, onu “crvenu” sam primila cetiri puta). U knjizi dr. Ellen J. Langer, primijecuje kako medicinska struka uglavnom ne zauzima holisticki pristup prema pojedincu kao vrlo individualnoj jedinki i kako takav necijeloviti pristup lijecenju (uz odsustvo preispitivanja valjanosti odredjenog lijecnickog protokola) moze biti stetan. To je, po meni, glavna poruka ove knjige, koja (opet meni osobno) na momente djeluje nedovoljno znanstveno i usudila bih se reci povrsno (npr. eksperiment kada su starce iz doma smjestili u kontekst 50. godina, kada su bili mladi i odmah im se popravio tlak, otkucaji, kolesterol, krvna slika, pamcenje itd…). No, kako je iza dr. Langer ipak zavidna karijera (a zasto i to ne bismo dovodili u pitanje) i jos zavidnije obrazovanje, trud i rad, vjerovat cemo da je svim tim eksperimentima pristupila sa znanstvenom ozbiljnoscu. Knjiga vas moze potaknuti na promisljanje, pogotovo ono vec spomenuto kriticko i holisticko (a nije li tako kod svakog problema koji nas tisti). Vec sama cinjenica da promisljate o odnosu prema sebi i prema zdravlju na jedan nov nacin, korak je ka duzem i mozda, ljepsem zivotu.