Naslov nam govori da priča kreće iz registrature, u kojoj je glavni lik Ivica Kičmanović radio kao registrator. Sama registratura postaje simbol za tadašnje stanje u Hrvatskoj. Žanrovski se za roman može reći da je socijalni, ali i roman o odgoju. On je socijalni roman jer nam priča o raslojavanju hrvatskog društva, a roman o odgoju jer govori o sinu seljaka Jožice Kičmanovića – Zgubidana, koji odlazi u grad na školovanje.

Kroz sva Kovačićeva djela provlače se elementi jednako realizma i romantizma.

Roman U registraturi ne govori samo o socijalnim prilikama u Hrvatskoj, nego i o gospodarstvenim i društvenim promjenama koje se događaju u državi u drugoj polovici 19. stoljeća (agrarna kriza 1873. godine, klasne borbe, propadanje aristokracije, raslojavanje sela). Autor vjerno prikazuje sliku rađanja “moderne” Hrvatske i razvoj inteligencije u društvu te kronologiju tragičnog života seljaka u kapitalističkim i feudalnim odnosima koji se očituju u odnosu vlastelina (feudalaca) prema seljaku i njegovom načinu života.

U djelu, Kovačić piše o moralu i psihologiji hrvatskog grada i sela, pojave koje se događaju u njima, na primjer – međusobni odnosi seljaka, odnos između roditelja i djece (Ivica i Ivičina majka), razmirice i prijateljstva, svađe, ljubavne odnose u gradu (Ivica i Laura, Mecena i Laura, Ferkonja i Laura) te ljubavne odnose na selu (Anica i Ivica, Miha i Justa, Medonićeva sluga i Medonićeva žena). Možemo primijetiti da je Kovačić ipak više ljubavi i simpatije prikazao za radnju na selu i detaljnije opisuje selo kao takvo (patrijarhalni život, seoske običaje, moral seljaka), no nije ga idealizirao. On selo vidi kao izraz neprosvijećenost, praznovjerja i primitivizma, a grad se po moralu i načinu življenja razlikuje od seoskog. Seljak se ne snalazi u gradu te se nespretno i čudno ponaša (kada Ivica pozdravlja strance i prolaznike na ulici u gradu).

Roman je, na neki način, i autobiografija autora koju ne prikazuje samo u liku Ivice Kičmanovića, nego i u duhovnom životu i sudbini drugih likova koji se pojavljuju u djelu, kao što je, na primjer Laura te ga dijeli na tri (3) dijela. Događaji nisu raspoređeni i organizirani prema vremenu jer autor vremenski kontinuitet prekida ubacujući retrospektivne epizode čime se unosi dramatičnost i određeni “nemir” u djelo. Sam početak djela je retrospektivan jer prikazuje spise i registrature koje Ante Kovačić oživljuje i najavaljuje fabulu čiju okosnicu čine događaji koje pripovijeda Ivica Kičmanović (glavni lik) u prvom dijelu romana, dok u drugom i trećem dijelu, naraciju preuzima pisac.