Jedna od najvećih poljskih reporterki i poznata književnica Hanna Krall napisala je ovu pripovijest-intervju gotovo posve slučajno. Radeći u jednom uglednom tjedniku, polovicom sedamdesetih dobila je zadatak da priredi reportažu o operacijama srca. Zamolila je za razgovor Mareka Edelmana, kardiokirurga u Lodzi, inače zamjenika zapovjednika ustanka Židova u varšavskom getu. Tijekom razgovora zapitala ga je i o životu u getu – i nastala je ova značajna knjiga, jedan od lektirnih naslova u poljskom obrazovnom sustavu.
U knjizi se ne opisuju detalji života u getu u Varšavi pod njemačkom okupacijom, ali čitatelj saznaje mnogo toga o svakodnevici i patnjama židovskih stanovnika – o gladi, siromaštvu, bolestima, likvidaciji geta i odvođenju stotina tisuća ljudi u logore smrti. Tijekom dugoga razdoblja svakoga su jutra skupljani umrli od gladi i bolesti, mnogi su Židovi ubijeni, a većina je odvezena na Gdanjski kolodvor i dalje u sigurnu smrt koncentracijskih logora.
U knjizi se isprepliću dva vremenska nivoa – godine rata, umiranja i neprestano sjećanje Edelmana na to vrijeme, kao i suvremeno doba i Edelmanova razmišljanja o odgovornosti kardiokirurga pred onima koje od smrti dijeli tek tanka nit. Naracija Hanne Krall i njezina sugovornika je karakteristična – kratke rečenice, štedljivost riječi, velika izražajnost i snaga riječi, minimum autorskog komentara.
Recenzije
Još nema recenzija.