OCEAN
Može li se naučiti nešto iz otmjenosti oceana?
On leži ispod svih visoravni
Gdje su se davno uspele ribe
I čeka dubok poput čovjeka bez stranke
Nikada nikoga nije spriječio
Na njegovom putu prema suncu
Jer je znao da će ga jednoga dana
Opet milovati golog
Sunce je iluzija
Koju je čovjek krivo protumačio
Ne treba se gurati na uskom stepeništu
Svatko će doći
Na svoj red da skoči
Pred nama je – barem za ove prostore – posve neobično vizualno dojmljiva i elementarno snažna pjesnička knjiga, upravo koliko je cijelim svojim umjetničkim habitusom nesvakidašnja pojava i njezin autor. Baš kao da Anteju Jeleniću, spitskom konceptualnom pjesniku i umjetniku, ovo ukoričenje nije otvorenje i prvijenac, jer, nesumnjivo, Jelenić je već osvojio vlastiti pjesnički glas. I slobodno ga pušta, s rizikom da ga se neće čuti kako treba.
Slobodna od garancije razumijevanja, ovo je poezija svake hrabrosti, dužna reći krik i bijes životu i smrti. Suputniku, čovjeku ovdje i sada. U vihoru lucidnih kolaža, rastakanja i sastavljanja svijeta, ova je poezija riješena na brojna nepristajanja. Nakapana bijesom na, recimo, neravnopravan sukob etike i estetike, na tapkanje u mjestu kristaliziranih, zamrznutih rješenja. Na institucijama uređeno življenje tihog očaja. Na, heideggerovski rečeno, bačenost u svijet i mirnog ostajanja u tom položaju.
Recenzije
Još nema recenzija.