Loknarov Rječnik latinskoga i hrvatskoga medicinskoga nazivlja velik je rječnik već svojim opsegom, obuhvaća oko 20 000 natuknica, a opširan je i svojom obradom.

Već bi bio dobitak da autor daje samo hrvatske istovrijednice latinskih naziva, ali on daje i kratka i jasna značenja većine pojmova. To je izrazita prednost toga rječnika jer sa značenjima on dobiva novu vrijednost. Tako dvojezični rječnik oblikuje u pravi terminološki rječnik. Osim toga on tomu daje i mnoga leksikonska objašnjenja. Time prelazi i karakter rječnika, ali opet ne tako da se raspline u podatcima, nego da ostane u rječničkim okvirima i da doda ono što je usko povezano s pojmom o kojemu je riječ. Promatrano s jezične strane hrvatskoga jezika, može se reći da je usvojio dobar jezični smjer, onaj po kojemu se teži da za svaki pojam u prvome redu nađe hrvatski naziv ili već potpuno usvojeni strani koji se može smatrati po tome hrvatskim. Postiže to tako da uzima već postojeći ili da postojeću riječ prilagodi medicinskom nazivlju ili da napravi novi u duhu hrvatske tvorbe. No nipošto nije puristički usmjeren jer pruža lepezu mogućnosti da svatko može napraviti izbor po svojim potrebama pa i po svojim sklonostima. Ujedno taj rječnik daje i osnovu za buduće normiranje hrvatskoga medicinskoga nazivlja.

Iako imamo nekoliko medicinskih rječnika pretežno zastarjelih i terminološki nepotpuno obrađenih, što znači da Loknarov nipošto nije suvišan jer je našao svoje opravdano mjesto među njima svojim terminološkim pristupom, svojim obiljem, svojom iscrpnošću, i svojim ponudama u izboru dobrih hrvatskih mogućnosti. Zato se njegovo djelo može preporučiti kao koristan prilog našemu medicinskom nazivlju, a i našoj leksikografiji.

Izvadak iz recenzije akademika Stjepana Babića