Može (l)i bez Orfeja – pitanje je na koje je svatko od nas, barem jednom u životu pokušao odgovoriti. Živimo ludim ritmom, svakodnevica nam ostavlja malo vremena za snove. Ali bez snova nitko ne može: svatko sanja, želi nešto postići u životu. Međutim, često se događa da se naši snovi ne ostvare, da stvarnost krene drugim putem, da se Orfej s nama poigra, da nas malo povuče za nos. Život je jedan, život je prolazan, brzo leti. Zato ga trebamo živjeti, trebamo iskoristiti svaki pojedini trenutak, sakupljati iskustva, ne odustajati od svojih snova. Poezija Nebojše Tomića istovremeno je njegova intimnapriča, ali je to i univerzalna priča svih nas. Čitajući njegove stihove svatko od nas može pronaći sebe, najskrivenijeg sebe, može rekonstruirati vlastite boli, strahove, vrijednosti, lijepe i ne sasvim lijepe trenutke; može prepoznati svoga prijatelja, svoju ljubav, svoju majku… Čitanje ove zbirke dijalog je čitatelja samog sa sobom, pred ogledalom, izvlačenje najdubljih razmišljanja, vraćanje u djetinjstvo, susret sa smrću, ljepota ljubavi, otu đenost, traženje bliske osobe, odnos s prirodom (“kad zarezah dakle odlučno škarama/…/učini mi se da nedužna biljka iz/krhka tijela s kapljom bijele mliječi/ispusti jedva čujan jauk bola…”), strast, gubitak dobrog prijatelja (u ovom je slučaju to Nenad Pavlović), očekivanje starih dana (“skriven u krošnji, očekujem jesen”).
Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića.
Recenzije
Još nema recenzija.