Knjigu “Ljiljan u trnju” čini kronološki izbor pjesama iz 30-godišnjega stvaranja, u kojemu se ocrtava ‘pikarsko upadanje lirskoga “Ja” iz nevolje u nevolju’ i “topografija jednog iskustva okrenutog literaturi” (M. Ðurđević). Završni ciklus “Posljednja ljubav” je nadahnuti lirski dnevnik  ‘uznemirenog intelektualca’ u kojemu se s dramatskom napetosti redaju raznoliki fenomeni ljubavi kao “meka svila obnovljene doživljajnosti” (S. Begović).

Prizori ove poezije odvijaju se u raznim gradovima, na otocima i po zagrebačkim kvartovima, dok i same pjesme imaju vizualnu dimenziju, s nekoliko primjera grafičke poezije. Aktualni društveni srazovi i intimni lomovi, od djetinjstva do zrele dobi, nalaze jednako snažnog odjeka u “finom lirskom predivu” s kojim “Cacan dostiže začudne visine istinske poezije” (R. Jarak).

Neobično uzak i dugačak format knjige, u kojemu sve pjesme zapremaju po jednu stranicu, poslužit će izdavaču kao model za novu biblioteku svjetske i hrvatske poezije, koja se pokreće ovom knjigom.

***

Fikret Cacan, poznati  prevodilac ruske i ukrajinske književnosti (posebice poezije: Puškin, Mandeljštam, Ahmatova, Zabolocki, Pasternak, Brodski) u posljednjih nekoliko godina objavljivao je pjesme u časopisima, nastupao na festivalima (Festival slavenske poezije u Tveru, Rusija, Croatica rediviva,  Selca na Braču, Ljubičini dani u Samoboru, Sesvetski pjesnički maraton) te u zagrebačkim klubovima. Kritika je već istaknula kako je riječ o “nesvakidašnjem poetskom konceptu obnove vezane forme”  (iz pogovora Z. Mrkonjića) i to u ujevićevskoj i Goranovoj tradiciji te da je na djelu “estetiziranje neestetskoga i rugobnoga, odnosno, bodlerovsko rimovanje tradicijom posvećenih ljepotnih pjesničkih oblika i nesklapne stvarnosti” (D. Šalat).