Ovo je neobična priča o čovjeku koji je bio toliko glup da je morao iznova osvajati ženu koju je već jednom osvojio. Taj čovjek je moj tata i on se dugo nije razumio u tajne mamina srca. Pričat ću vam i o svojoj djevojci Bernardi i o tome kako je lijepo kad te netko voli i kad ti nekoga voliš.

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961.) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade. Djela su mu prevedena na više od 30 jezika.
Njegove knjige su imala više od 140 izdanja u zemlji i inozemstvu.
Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina.
Dosad je imao oko 200 kazališnih premijera širom svijeta, počev od Zagreba, Rotterdama, Maribora, Washingtona, Pariza, Krakova i Sofije pa sve do Mummbaja, Buenos Airesa, Ljubljane, Pečuha, Praga, Bratislave, Augsburga, Waterforda, Atene, Sarajeva, Novoga Sada, Podgorice, Mostara, Beča, Budimpešte, Bautyena, Moskve, Rio de Janeira… Njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna gledatelja.
Jedini je živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, na kome se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest.
Među njegovim kazališnim tekstovima ističu se : Kreontova Antigona, Noć bogova, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Najduži dan Marije Terezije, Kraljevi i konjušari, Shakespeare i Elizabeta, Pacijent doktora Freuda, Muž moje žene, Kad umire glumac, Zaboravi Hollywood, Sve o ženama,Sve o muškarcima, Vozači za sva vremena, Hotel Babilon, Kako ubiti predsjednika, Zabranjeno smijanje,Tajna Grete Garbo, Papučari i Nora danas.
Dobio je dvadesetak književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Time (1999.), koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te nagradu Europski krug (2003.) za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima.Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču.
Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo Marin Držić Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu.
Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Djelovao je kao dramaturg i ravnatelj Teatra &TD,u kome je 1990. pokrenuo scenu Suvremena hrvatska drama. Idejni je začetnik i glavni urednik književnog časopisa Plima (1993.-1996.). Bio je pokretač i stalni pisac Epilog Teatra (1995.- 2001.), a potom sa svojom suprugom glumicom Mladenom Gavran pokreće Teatar GAVRAN (2002.) koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i oko stotinjak repriza.
Napisao je osam romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj , Poncije Pilat i Jedini svjedok ljepote.
Napisao je i filmski scenarij Djed i baka se rastaju