Kvaliteta Šeperova dijaloga, kojega nam u stvari predstavlja autor, prolazi iz nekoliko bitnih činjenica. Prije svega, Šeper je bio znatno bolje obrazovan od svojih režimskih sugovornika i stoga ih se nije bojao, te je bio sposoban i u nametnutim i teško ograničenim uvjetima (vrijeme, pritisci, i slično), preuzeti inicijativu razgovora i pregovora, to jest voditi razgovore i pregovore u cilju koji je on, sam Šeper, želio, protivno režimskim očekivanjima. S druge strane, Šeper je znao i dobro razumijevao, u kojim okolnostima živi i radi on, a u kojima nositelji režima, koji nisu prezali ni od čega – prije svega od korištenja tajnih službi, prisluškivanja i špijuniranja, a potom i represija, koje je i on doživio, a još više njegovi suradnici, i vjernički narod.
(dr. zn. Agneza Szabo)
Franjo Šeper (1905.-1981.) istaknuti je hrvatski svećenik, koji je ostavio duboki trag u suvremenoj povijesti Katoličke crkve, kako u Hrvatskoj tako i u Crkvi uopće. Još u vrijeme školovanja za svećenički poziv upoznao je Alojzija Stepinca, uz kojega će usko biti vezan i njegov daljnji životni put. Kada je Alojzije Stepinac 1934. imenovan zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, nadbiskup Antun Bauer imenuje Šepera nadbiskupskim tajnikom, što će ostati i u prvo vrijeme samostalne uprave nadbiskupa Stepinca, sve do jeseni 1941. godine. Te godine ga nadbiskup Stepinac imenuje rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
Na toj dužnosti Šeper provodi cijeli Drugi svjetski rat, te prve poratne godine do 1951., kada je zbog pritiska komunističkih vlasti premješten za župnika župe Krista Kralja u Zagrebu. S obzirom na to da su 1946. komunističke vlasti osudile i zatvorile nadbiskupa Stepinca, Sveta Stolica je tražila pogodnu osobu koja će ga zamjenjivati do izvršenja kazne. Tako je 1954., na prijedlog nadbiskupa Stepinca, Sveta Stolica Šepera imenovala naslovnim nadbiskupom filipopolskim i zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, s pravima rezidencijalnoga biskupa, za vrijeme dok je nadbiskup Stepinac u zatočeništvu u Krašiću bio spriječen u vršenju svoje biskupske dužnosti. Zbog sve težeg zdravstvenoga stanja kardinala Stepinca, Sveta Stolica je 1958. odlučila da u slučaju ispražnjenja biskupskog mjesta upravu Zagrebačke nadbiskupije u svojstvu apostolskog upravitelja preuzme nadbiskup koadjutor Franjo Šeper.
U tim godinama, dok je Stepinac u zatočeništvu, Šeper se upravljajući Zagrebačkom nadbiskupijom, morao suočavati s komunističkim vlastima u nastojanju obrane interesa i prava Katoličke crkve. Svjestan nastojanja komunističkih vlasti da oslabi snagu Crkve i pokuša je staviti pod svoj utjecaj, Šeper se s puno opreza i mudrosti odnosi prema državnim vlastima. Stojeći čvrsto na stajalištima Svete Stolice i kardinala Stepinca postupno preuzima na sebe ne samo teret odgovornosti prema Zagrebačkoj nadbiskupiji nego i prema cjelokupnoj Crkvi u Jugoslaviji.
Recenzije
Još nema recenzija.