Medu književnim oblicima čija tradicija započinje sredinom 19. stoljeća, tj. u vrijeme koje označava početak onoga što se naziva novijom hrvatskom književnosti, bila je i novela. Isprva oponašajući strane uzore, postupno se baveći temama iz hrvatske svakodnevice, novela se sedamdesetih godina 19. stoljeća nametnula književnoj publici kao sve privlačnije štivo. S pojavom Augusta Senoe i njegovih suvremenika novela i roman postupno zauzimaju središnje mjesto na književnoj ljestvici našega tzv. proto realizma. Štoviše, onaje, zajedno s romanom, kao relativno mlada književna forma, zaslužna za pridobivanje čitalačke publike, tj. za stvaranje navike čitanja književnoga štiva na hrvatskome jeziku. A osamdesetih godina, tj. u doba realizma, novela, koja se naziva i pripovijesću, a tako se kadšto nazivao i roman, bilježi svoje zvjezdane trenutke, pa njezini autori poput Ante KovaČića, Ksavera Sandora Gjalsko-ga i Vjenceslava Novaka, postaju najznačajnijim našim pripovjedačima. Pred kraj stoljeća polako splašnjava zanimanje za prozu, bolje rečeno, za dotadašnji tip proze, a pisci pokazuju zanimanje za sve književne oblike podjednako – od kritike i lirike do proze i drame, i takav će interes potrajati duboko u 20. stoljeće.
Jedan od pisaca koji je rođen krajem 19., a u književnosti se pojavio početkom 20. stoljeća, i to upravo jednom od svojih najpoznatijih novela Mrkodol, bioje i Dinko Simunović.
Kolačiće upotrebljavamo kako bismo personalizirali sadržaj i oglase, omogućili značajke društvenih medija i analizirali promet. Isto tako, podatke o vašoj upotrebi naše web-lokacije dijelimo s partnerima za društvene medije, oglašavanje i analizu, a oni ih mogu kombinirati s drugim podacima koje ste im pružili ili koje su prikupili dok ste upotrebljavali njihove usluge. Nastavkom korištenja naših internetskih stranica vi prihvaćate našu upotrebu kolačića.
Recenzije
Još nema recenzija.