Pitanja dalmatinskog autonomaštva i njegova oponenta, orjunaštva, položaja Dalmacije u njezinu neposrednom okruženju i pripadnost raznim državama, unutarnja previranja opterećena nacionalnim i etničkim nesukladnostima i dalje su povjesničarski nedovoljno obrađena, pa stoga ustuknjuju ili pred šutnjom ili iracionalnim postavljanjem neprikosnovenog mišljenja u koje se ne smije ili barem nije upitno zadirati.

U svojoj se, više od dvije tisuće godina staroj povijesti, Dalmacija, kako bi to rekli Dalmatinci, nagledala svega, a Mira Ljubić Lorger, autorica knjige Autonomaši, orjunaši, preporoditelji ne šuti i ne nasjeda mitovima. Temelj njezina znanstvenog istraživanja jesu upravo neuralgični i traumatični punktovi u zadnjih dvjestotinjak godina povijesti Dalmacije. Važan dio njezina rada jest razmatranje o pronositeljima političke misli u Dalmaciji s prikazom i analizom rada niza političara uz jetku misao o tome da suvremenost nema nijednog korifeja specifično dalmatinske politike. Dakako, to nije ni čudno jer autorica između ostaloga pokazuje da je identitet suvremene Dalmacije u tolikoj mjeri poravnat da čak pokušaj ukidanja imena Dalmacija i njegova zamjena nazivom Južna Hrvatska (što je bila nakana devedesetih godina) nije izazvao nikakav otpor – pokušaj je prestao, takoreći, više tihom inercijom, što je pokazatelj potpune političke pasivizacije današnje Dalmacije.

Autorica želi pokazati da takav odnos prema Dalmaciji ima dužu povijest. I u prošlosti i danas, argumentirao se trajno postojećim autonomaštvom, odnosno orjunaštvom. Podrobniji pogled u povijest Dalmacije, nasuprot tomu, pokazat će da nikakva trajnog orjunaštva ni autonomaštva nije bilo. Ali jest bilo dalmatinskog regionalizma i zaista jest postojala politička ideja kojoj nije bila svejedna forma i sadržaj buduće države.