Zbirka s kojom ovdje imamo posla pravi je kuriozitet. Stvar je intrigantna čak dvostruko. Prvo, kao predložak služe tekstovi Svena Adama Ewina, zagonetnog pjesnika za kojim kroči cijela masa sljedbenika i obožavatelja. Drugo, na taj je predložak odgovorila jedna pjesnikinja, i to upravo kao žena (kao što i Sven piše iz muške perspektive), stupajući u dijalog s Ewinovim pjesmama. Učinila je to tako što je istoj temi o kojoj govore predlošci pristupila s drugog stajališta, u drugačijem tonu ili s drugačijim zaključcima. Pri tome je važno što je pisala držeći se metričkih propozicija što ih je postavio original i ne udaljavajući se od njegova temeljnog smjera.
Nadalje – i ne manje važno – uspjela je pjesnikinja održati zavidnu kvalitativnu razinu: njezin je stih ritmički besprijekoran, rime jedva da su manje originalne od Svenovih, a poante su – barem po pravilu – podjednako iznenadne i začudne. No, sve bi se to moglo smatrati tek uspješnom zanatskom vježbom, da nije proizvelo jednu sasvim novu kvalitetu. Jer, ne samo da su „sekundarne“ pjesme vrijedne upravo po inventivnom načinu na koji se oslanjaju na „primarne“, nego one tim „primarnim“ pjesmama pridaju novo značenje, i to tako što ga otkrivaju, ali i tako što ga dijaloškim putem proizvode. Ukratko, cijeli je projekt nesumnjivo vrijedan truda i možemo biti zadovoljni što smo dobili njegove rezultate.
A možemo biti zadovoljni i zato što smo dobili jednu novu i zanimljivu pjesnikinju. Premda ona nije apsolutni početnik, ovom se zbirkom potvrdila kao nesumnjiva vrijednost naše književnosti. Pavao Pavličić
Recenzije
Još nema recenzija.