Knjiga Stvaranje čitatelja Nenada Rizvanovića iznimno je temeljita studija recepcije književnosti, koja koncept čitateljskog doživljaja tretira u odnosu na fenomenološki, hermeneutički i estetski pojam književnog djela, ali i u odnosu na knjigu kao medij koji nastaje i biva oblikovan okvirima nakladničke prakse, uzimajući za primjer beletrističke nakladničke nizove u Hrvatskoj između 1968. i 1991. godine Širok pregled najrelevantnijih teorija recepcije književnosti, počevši od Arnolda Hausera i Hansa Roberta Jaussa, pa prema Umbertu Ecu i Jonathanu Culleru i drugima, poslužio je autoru kao uvertira u diskusiju o jednom sasvim praktičnom pitanju, koje predstavlja i središnju tematiku njegove knjige: u kojoj mjeri i na koji način „književni protokoli“, standardni alati nakladničkog i uredničkog oblikovanja knjige, kao što su predgovor, pogovor, urednička bilješka ili „blurb“, pa u konačnici i sam design naslovnice, usmjeravaju ili utječu na čitateljevo iskustvo književnog djela. Stvaranje čitatelja ponajprije nudi pretpostavke za jednu teoriju parateksta, kao čimbenika koji uzima aktivnu ulogu u definiranju horizonta recepcije književnog djela. Utoliko je ova knjiga vrijedan, i spram današnjih tokova proučavanja književnosti poprilično rijedak doprinos ideji da je doživljaj književnog teksta neodvojiv od konkretne i opipljive stvarnosti knjige.

„S dobrim omjerom teorijske refleksije i empirijskog istraživanja, znalački, zahvaćajući široko, no bez pretencioznosti, Nenad Rizvanović je napisao važnu studiju o povijesti hrvatskog (i jugoslavenskog) nakladništva. Sa izraženom sposobnošću za znanstvenu sintezu, ali i darom za historijsko pripovijedanje, autor je svojim rukopisom osvijetlio ključan, premda i često zanemarivan aspekt naše kulturne povijesti, te ponudio odgovor na pitanje o tome kako se u drugoj polovici 20. stoljeća u razvoju i moderniziranju nakladnišva formirao i suvremeni čitatelj na našim prostorima. U ovoj analizi kristalizira se fizionomija jedne, u osnovi, liberalne kulture, koja je usprkos političkom autoritarizmu osvajala sve više sloboda, i koja je u određenim periodima, u originalnom spoju popularnog i tzv. visokog registra, ne samo bila u dosluhu s modernim tendencijama zapadnog svijeta, nego ih je u određenim segmentima čak i nadmašivala.“

– Vahidin Preljević

„Nakon pregleda različitih načelnih promišljanja povratne sprege književnog teksta i čitalačke publike, podrobnim opisom reprezentativnih nakladničkih nizova vodećih hrvatskih izdavačkih kuća u posljednja dva jugoslavenska socijalistička desetljeća nastoji ocrtati prostor unutar kojeg bi valjalo tražiti odgovor na pitanje što bi beletristički nakladnički nizovci mogli značiti sagledani u historijskoj perspektivi. Uočavajući ne samo u uredničkom odabiru objavljenih naslova, nego i u grafičkoj opremi knjiga a napose u peritekstu kojim se pojedino djelo predstavlja, moguće tragove ekonomskih, socijalnih, kulturnih, pa i političkih uvjeta koji tvore kontekst čitanja literarnih tekstova, poduzeta analiza pruža uvid u dominantne konvencije upućivanja na odlike kojima književnost korespondira s iskustvom, potrebama i očekivanjima čitateljstva.

– Tomislav Brlek