Knjigom ZGRAD Milišić se potvrđuje kao pjesnik vrlo specifičnog poetskog mišljenja i naročite jezikotvorene moći, stvaralac od duha i mašte, rafinmana i artističke zrelosti. Ova knjiga stihova zato je ne samo njegov lični kreativni domet, već i jedno od onih djela naše savremene poezije kojima se predan čitalac može vratiti i po drugi ili tko zna koji put.
Stevan Tontić, Radio Sarajevo
Za Milišića uporaba kolokvijalnog jezika u pjesništvu znači nemogućnost korespondiranja, distancu i blagohotnost spram viđenog. Milišićeva je poezija osjetljiva i senzibilna, nerijetko ironična poradi pjesnikove otvorenosti i prijemčivosti. A ono prepoznatljivo i kolokvijalno je ona pjesnička membrana koja vibrira između neminovnog i osobnog, prepoznatljivog i neiskazanog, marginalnog i stvarnog.
Nada Pinterić, Republika
Milišić posvećuje veliku pažnju opisu pojavnog sveta, ali u njemu nema – i pored sve njegove tačnosti, uravnoteženosti i dorečenosti – ni traga od parnasovske nepristrasnosti, izdvojenosti i udaljenosti sa koje pesnik, mirno samosvestan, prikazuje pojave i predmete u dubini prostora i vremena.
Aleksandar Petrov, Politika
O autoru
Milan Milišić rođen je 6. srpnja 1941. u dubrovniku. godine 1960. završava dubrovačku gimnaziju i upisuje Opću književnost s teorijom književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Diplomira 1967. i seli se u Englesku, gdje ostaje do 1970. Godine 1986. izvanredni je profesor na Katedri za engleski jezik i književnost na njujorškom sveučilištu (New York University, New York, Sad). Od 1987. radi kao dramaturg u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. Kao Fulbrightov stipendist 1990. boravi u Amherstu (University of Massachusetts at amherst), SAD.
Milan Milišić poginuo je 5. listopada 1991. u svom stanu u Dubrovniku kao civilna žrtva napada JNA na Dubrovnik. Objavio je knjige: Volele su me dve sestre skupa (Beograd, 1970), prerađeno i dopunjeno izdanje Volile su me dvije sestre skupa (Sarajevo, 1989), Koga nema (Beograd, 1972), Živjela naša udovica (Čakovec, 1977), Zgrad (Beograd, 1977), Having a good time (Beograd, 1981), Mačka na smeću (Beograd, 1984), Tumaralo, pjesme za djecu, (Dubrovnik, 1985) i grafičko-pjesničku mapu s Lukšom Pekom Vrt bez dobi (Dubrovnik, 1986). Bavio se novinarstvom i prevođenjem, a s Mery Martin preveo je roman Hobit J. R. R. Tolkiena.
Dubrovačko kazalište Marina Držića izvelo je 1975. Milišićevu dramu Lov na bljedolikog.
Posthumno su iz ostavštine objavljene sljedeće knjige Milana Milišića: Stains, izbor poezije, prijevod na engleski (Dubrovnik, 1993), Treperenje (Zagreb,1994; Beograd, 1997), pjesme za djecu Nastrana Vrana, (Beograd, 1995), Stvaranje Dubrovnika, pjesme u odabiru Marka Vešovića (Sarajevo, 1996), Izabrane pjesme Roberta Frosta (izbor i prijevod Milan Milišić, Beograd, 1996), Putopisi (Sarajevo, 1997) te isto djelo pod naslovom Otoci (Zagreb, 1997), Mrtvo zvono (Split, 1997), Fleka, e (Zagreb, 2001) Dubrovačka zrcala (Beograd, 2007), Unutrašnje stvari (Beograd, 2008), roman Oficirova kći (Beograd, 2011), Mufica (Zagreb 2011), Nastrana Vrana (Beograd 2011), Sabrana poezija (I. tom, Novi Sad, 2016), Otoci (Beograd 2021).
Godine 2005. grupa prijatelja objavila je spomen-knjigu posvećenu tragično preminulom književniku pod naslovom Hommage Milišiću.
Recenzije
Još nema recenzija.